Metallica Tribute band ; Hladno Pivo XXLive 20. godina uživo
|
Odlučih lagano krenuti s poslijednjim koncertima na kojima sam ostavila traga, pa da se ne vraćam predaleko unatrag, krećem s Metallicom, a zatim ću u isti ovaj strpat i Hladno Pivo pa šta bude.... Metallica Tribute Band U petak 19. 9 .2008. u Križevcima u mom omiljenom Klubu Kulture se pojavio Tribute Band iz Novog Sada pod imenom Metallica, koji su vjerno obradili sve njihove stvari koje su tu večer i odsvirali. Na listi su se našle One, Nothing Else Matthers, Enter Sandman, Master of Puppets, Sad but True i ostale meni manje poznate stvari. Inače slušam Metallicu kad stavim onu svoju metal listu na shuflle pa ih čujem kad se sami puste, i nemam uopće loše mišljenje o njima, ali i nisu bend za kojima ludim tako da sam mogla uočit samo sličnosti kod vokala koji je meni na prvi pogled budio asocijacije na pravog Jamesa Hetfielda. Isto tako, ne mogu se požalit ni na ostale, pogotovo na bubnjara koji je navodno svirao sa svjetskim glazbenicima poput Paula Di Anna i Max Cavalera ( ovu sam rečenicu kopipejstala sa drugog sajta al nea veze). Uglawnom, tijekom cijelog koncerta, stajala sam u prvom redu i kao prava bubnjarka amaterka divila se njegovom umijeću lupanja po mom omiljenom instrumentu, koje mi se toliko svidjelo da sam na kraju ipak morala otić gore u kakti backstage i žicat čovjeka palicu. Da ne bih izostavila i ostalo dvoje članova ovog odličnog benda, moram ih pohvaliti za predobru svirku. Nakon koncerta sam čula komentare tipa : ,,...ovo je najbolji koncert ikad ovdje...'' i ostale takvog tipa, pa se ljudima koji su izjavili to samo pridružujem u mišljenju. Meni osobno su se također svidjeli i nadam se da će jednom opet navratit do Kluba. Fotke s ovog koncerta nemam nažalost, ali imam 3 jako loša videa ( loša zbog rasvjete, a i zbog nekih tehničkih stvari na mom fotiću ) koja se i ne isplati stavljat.  Hladno Pivo XXLive 20. godina uživo Iako sam točno tri tjedna prije ovog velikog koncerta već poslušala Hladno Pivo ( i to free ) nije mi to bilo dovoljno pa sam se odlučila na još jednom. Ali ovaj put na zagrebačkom Jarunu, točnije na Otoku hrvatske mladeži 20. 9. 2008., s tim da sam ovaj put morala potrošit 200 kn na karte, ali ne mogu reć da se nije isplatilo. Cijeli dan sam bila uvjerena kako će to biti predobra večer provedena s mojim ljudima koji su s istim ciljem došli na koncert. Ali eto, da opet ne bi bilo sve kako treba, ipak se nešto mora dogodit. Jelena je zakasnila na vlak, i došla s prvim sljedećim s kojim je ( uz još vožnju tramvajem do Jaruna + pješačenje to tog mjesta) stgla samo na zadnju pjesmu. Dakle, tijekom koncerta sam bila bez nje. A društvo iz Delnica se izgubilo negdje u prvim redovima koji su bili omeđeni ogradom koju nisam uspjela preć (sve je to stvar loše organizacije ) Međutim, među 20 000 ljudi na jednom malom prostoru mobilne mreže su jednostavno preopterećene, tako da je bilo kakav kontakt s bilo kime gotovo nemoguć. Nikoga nisam mogla nazvat da vidim gdje je, i unatoč svemu još mi rikne baterija (to se već jednom dogodilo ali sam se iskreno nadala da neće opet no...) tako da sam ostala sama, izgubljena i zabrinuta ( šta ću sad??? ) među 20-ak tisuća ljudi. Koncert je već i počeo pjesmom 'Pjevajte nešto ljubavno', s nekih sat vremena zakašnjenja, a ja nisam uspjela nać nikoga. Ništa, nabacim si smajl na facu (  ) čim uočim da nisam jedina koja je sama i da na mjestu ispred one kamere na sredini gdje sam se ja nalazila ima još zabrinutih lica koje neumorno traže svoje izgubljene i uporno pokušavaju uspostaviti vezu, ali bezuspješno. Jedan od takvih, stajao je sam na čošku kamere i jeo sendvič. Pomislim kako nema teoretske šanse da cmizdrim na najboljem koncertu u Hrvatskoj i pridružim se čovjeku sa sendvičem u uživanju na koncertu. Moje nezadovoljstvo pozicijom i svime pomalo ubrzo je nestalo, još se na kraju mogu pohvalit najboljim pogledom na sve. I ovom prilikom se zahvaljujem tom liku na ugodnom društvu tijekom cijelog koncerta  Da se sad vratim na samo Hladno Pivo: u početku sam im zamjerala što su postavili platno baš ispred sebe tako da mi otraga sa sredine ( i s tri metra visine) nismo mogli vidjeti ljude uživo kak rokaju, jedino ak su se prišetali sastrane. Mislim da su čak i na samom početku bila odbrojavanja do 20 kao njihovih 20 godina na sceni, i da je isto toliko i vatrometa bilo al za to nisam sigurna. Iznad nas je prvih deset minuta uporno i uporno kružio helikopter koji nas nakon dvadesetak krugova već počeo zabrinjavati ( a onda je jednostavno nestao). Mislim da su nakon one stanke kad su se pojavili TBF maknuli platno pa smo tek onda mogli vidjet i kak zapravo taj stage izgleda. Odsvirali su dosta poznatih stvari ( Pjevajte nešto ljubavno, Samo za taj Osjećaj, Teško je ful biti kul, Šamar, Planet, Superman, Bubašvabe, Fur Immer Punk, Dobri Prijatelji i još mnoge druge al ove su meni ostale u sjećanju), uglavnom većinu onih koje sam i očekivala, te tako nam uljepšali večer sa nekih 3 sata svirke, ak se ne varam. Gužva je bila ogromna, u redu za sendvič, pivu ili već nešto za pojest / popit se čekalo i po sat vremena, a na izlazu je na onom malom mostiću bila tolika gužva odjednom da je prijeći preko njega za neke bila doslovno nemoguća mislija, za neke. No unatoč svemu, koncert je prošao bez većih incidenata. I svih 20 -ak tisuća ljudova polako krenuli prema izlazu ( gužva!!!) Oni koji su bili malo veće sreće i zauzeli si mjesta u prvim redovima mogli su si uhvatit majice koje su ovi bacili u publiku, ( a o bubnjarevim palicama nemam informacija (jbg. ne mogu imat sve  ))Dojmovi nakon koncerta vukli su se još i dan kasnije i još kasnije, i opet potvrđujem komentare tipa:,, Najbolji koncert u Hrvatskoj ove godine...''   |
